14.05.2019.
Ili čak više nego što možete. Zato jer postoje mjesta koja jednostavno želite vidjeti, jer ne možete birati kada, zato jer vam vrijeme to nikako ne dopušta, zato jer jednostavno morate reći- „Idem“ čak iako ne možete ispuniti cijelokupni itinerar. Mudro rješenje leži unutar onoga „malo po malo“ cijelog menadžmenta.
Moj prvobitni plan bio je posjetiti talijanska jezera koliko uspijem što je uključivalo Jezero Garda, Jezero Maggiore i Jezero Como, čak i više od toga. Naravno, morala sam preskočiti Jezero Como. Onda je uslijedio Paris jer je to bila prilika upoznati uživo Nomadic Matt-a koji je organizirao Turističke obilaske grada (besplatne, s naglaskom na povijest) i Zajednička druženja. Blogging tečajevi Nomadic Matt-a su mi dosta pomogli jer su dosta sadržajni a obuhvaćaju četiri različita tečaja: biznis bloggiranje, putopisno pisanje, putopisna fotografija i vlogging. Nova otkrića Francuske o kojima sam sanjala već dugo su se pojavila baš kao i nezaustavljiva prilika da vježbam svoj francuski.
Što još?
Prošle godine sam namjeravala posjetiti Lisabon i otok Madeiru za vrijeme Cvjetnog festivala, ali bila sam samo dva dana u Lisabonu a moj let za Madeiru je bio otkazan kad smo gotovo stigli tamo. To se ponekad događa prilikom dolaska na Madeiru budući da je aerodrom izložen vjetrovima zbog svojeg uskog prostora. Šteta je da sam imala samo dva dana u Lisabonu pa sam odlučila ovoga puta posjetiti i pokrajinu Algarve.
Moj tanki budžet ne dopušta mi više, uvijek si kažem kada nastavljam brojati novac svaki dan. Portugal je dom nekim lijepim hostelima koje sam morala uključiti budući da volim hostelsku atmosferu. Kakogod, couchsurfing u Lisabonu nije toliko jak.
Budući da sam već našla ljetni posao, početkom svibnja morala sam se vratiti u Hrvatsku. Također stoga jer se moj budžet istanjio. Moram usporiti ali kako usporiti kada imaš ograničeni budžet i vrijeme? Možeš samo napraviti pauzu. Ipak, odabrala sam bolji hostel u Lisabonu nego zadnji put što mi je omogućilo da uštedim na hrani budući da je bogati doručak uključivao razno voće, peciva, maslac od kikirikija, palačinke i slično. Navečer sam mogla jesti juhu i sendviče koji su se nudili besplatno u hostelu. Više od toga, hostel u Lagosu je poput prave vile sa bazenom, biljarskim stolom i obiteljskom veganskom večerom koja je stvarala pravu obiteljsku atmosferu.
Prije nego sam stigla igdje pitanje je ispitivalo sebe i mene hoću li uključiti određena mjesta. Još neka mjesta sam izostavila jer ću ih moći na bolji način posjetiti u budućnosti poput Bodenskog jezera. Beskrajno preskakanje ili premještanje vremena kada ću doći činilo me je pomalo nervoznom budući da nisam znala trebam li ih posjetiti uopće. Moja odluka je svakako- idi sa strujom (go with the flow). Ne želim se brinuti gdje ću ići ili koliko dugo ću ostati i bez sumnje želim primijeniti ovu filozofiju. Ali… kada postoje mjesta koja želite vidjeti, započeti s tim i nastaviti sve dok nije previše. Kada stignete na odredište, vidjet ćete postoji više nego što ste zamišljali. Stoga se nemojte ograničiti. Ako je samo nebo granica, nema pitanja ali to bi nebo moglo biti imaginarno kako se osjećate sve udobnije gdje se nalazite ili tko ste postali. To je ono što volim kod putovanja, pretvara te u drugu osobu, izoštrava tvoje vještine i mogućnosti. Ponekad ne možete ići sa strujom ako imate mjesta koja biste htjeli posjetiti i budžet kakav imate, ali uvijek možete ići sa strujom. Uvijek se neki hostel rezervira zadnju minutu. Što je vaša ideja o tome da se ide sa strujom?
Veoma je važno učiniti koliko možete jer se druga prilika možda neće više pojaviti. Kao što je slučaj sa Notre Dame-om koja je iznenada izgorjela. Dokle god imate goruću želju da dosegnete cilj, učinite to. Jer se ponekad druga prilika ne pojavljuje.
Možemo li više?
Trebala bih vam reći više o mojih mjesec dana u Europi. U nekoliko trenutaka dok se nalazite u inozemstvu susrećete ljude koji vam otvaraju nove horizonte. Jer ništa nije nemoguće, zar ne? U tim trenucima ispitujete svoje granice, svoje situacije i mogućnosti. Jer upravo je riječ o vama zašto ste na tom mjestu. To može biti biciklist u dalekoj Madeiri (ali naravno, nemam bicikl niti opremu) ili glumica koja provodi noć u hostelu u Lisabonu, motociklist koji putuje cijelom Europom i Marokom. To može biti par koji putuje i radi web-dizajn pa čak i možete pričati istim jezikom jer oni su iz Srbije. Ili gospođe iz Južne Afrike koje putuju po prvi put u inozemstvo jedino busom (ne vlakom) iz straha da se ne izgube a zajedno čekate bus usred noći u Italiji. Ja da se vratim kući jer nema direktne linije iz Milana a one za Veneciju. To može biti filmska producentkinja koja iznenada odlučuje doći na Madeiru ili francuski par koji živi na jugu Portugala a jednom su putovali biciklom nazad kući iz Vijetnama. To su trenuci zbog kojih ćete se upitati što je i gdje je život. Jedan čudan ili neugodan trenutak ili mjesto se može pretvoriti u sliku koju ćete se najviše sjećati, za koju ćete najviše biti zahvalni.
Što još reći?
Ne treba vidjeti beskonačno mnogo stvari, nego pretvoriti te „stvari“ u beskonačnost. Ravnoteža između fleksibilnosti i razgledavanja što više možete se nalazi u ravnoteži. Činjenica je da ne možete znati što očekivati dok ne stignete na odredište, tko može? Ako ste propustili nešto na putu, ne čekajte predugo da to uklopite. Uvijek mi se događa da propustim nešto, ali to me uči da se osjećam udobno. Ali moram spomenuti da me je kiša dočekala u Portugalu a padalo je također u Lisabonu kad sam se vraćala nakon deset dana u Portugalu i tjedan dana na Madeiri. Jezero Garda je također bilo jako oblačno pa nisam mogla ići na Monte Baldo a kiša na jezeru Maggiore je bilo jako prisutna.
Odgovori