12.02.2019.
Olimp, Grčka. Iako možemo zbijati šale o susretu sa Zeusom i Bogovima tamo, Olimp je planina gdje se može osjetiti posebna svetost. Ovo je bio moj prvi veći planinarski izlet (od nekoliko dana) nakon Velebita prije puno godina. Nakon što smo preživjeli dugu vožnju busom iz Hrvatske, konačno samo stigli u Grčku iliti Republiku Heladu gdje je prvo stajalište bilo toplo grčko more u blizini Olimpa. Ova kamenita planina pod mediteranskom klimom je jednostavna i lagana sve dok ne dosegnete planinarski dom (http://www.mountolympus.gr/en/trails.php#.WqAQuedrzIW). Tada dolazi teži dio. Barem meni. Sam Olimp je područje koje predstavlja Nacionalni Park pod zaštitom UNESCO-a. Bogatstvo flore s 23 endemične vrste je nešto zadivljujuće. Najviši vrh Mytikas broji 2918m, a naš planinarski klub posjetio je i susjedne vrhove na sličnoj razini- Skala i Skolio (2863m i 2911m).
Kako doći i što vidjeti
Polazišna točka je Litochoro, gradić koji je od mora udaljen samo 5 km a 18 km prema Prionima, zadnjeg stajališta bilo kojeg vozila. Žao mi je što nisam vidjela ništa od Litochora osim prekrasnih pejzaža iz busa. U Prionima započinje nacionalni park Olimp i naša sljedeća avantura, ali žao mi je opet da nisam ostavila u busu veliki ruksak umjesto malog. Jednostavno sam imala previše stvari za nositi na vrućini ali srećom nisam sve nosila sama cijelim putem. Mudro pravilo putovanja je da se nosi što manje stvari u ruksaku. Na ovoj točki u Prionima mogli smo se osvježiti vodom na zgodno ukrašenom izvoru (oblik žlice).
Ne znam u koje doba smo krenuli ali pretpostavljam da je bilo oko 15h i trebalo nam je manje-više 4 sata do planinarskog doma. Popis nedozvoljenih stvari dotakao je osjećaj svetosti već i prije kretanja. Među njima su bili branje cvijeća, ostavljanje smeća ili postavljanje vatre.
Put nas je dočekao drvenim mostićima i ljupkom šumom. Vidjevši mule kako idu dolje-gore noseći stvari za planinarski dom, prosvjetlio me još jedan uvid svetosti vibracija s Olimpa. Mule to čine posve same bez ikakve ljudske pomoći.
Ne možete se izgubiti na putu gore budući da je put cijelo vrijeme ravan. To je još jedan šarm i još jedna svetost Olimpa. Ipak, idući dolje taj se ravan put pretvorio u pravu avanturu. Jedna gospođa iz naše grupe pomislila je da se njezin suprug izgubio kada je pošao dolje uz kratku prečicu. Jako se zabrinula dok je dugo čekala na Suncu tražeći čovjeka s dugačkom bradom. Čak je rekla kako želi razvod ako ga ne nađemo nigdje. Uvjeravali smo ju da zasigurno mora biti negdje dolje, da se nema gdje izgubiti. Budući da je bila jako uznemirena, pravila je planove kako će se opet penjati ako ga ne nađemo. Činjenica je da se nema gdje izgubiti, da nema drugog puta osim jednog. Konačno kad smo bili već sasvim dolje, čuli smo njegov glas i laknulo nam je.
Planinarski dom je dosta dobro opremljen i tako dobru ponudu u restoranu nisam očekivala. Čovječe, to je bila prilika isprobati grčku salatu. Ali treba misliti i na mule. Postoji također velika kolekcija deka. Ipak, imala sam svoju vreću za spavanje. Struja, tuševi, sve je bilo uključeno. Ja sam kupila samo jednu simpa razglednicu.
Oznake za Olimp Maraton zvučale su smiješno ali to doista postoji. Još od 2004. svakog srpnja Olimp maraton donosi osvježavajuću energiju ovom povijesnom mjestu.
Oko jedan sat od starta na Prionima još uvijek pod zaštitom šume nalazi se još jedan izvor vode i zgodna sjenica. Idući još gore nailazimo na golo kamenje bez natkrivene šume ali pogledi na planine nadoknađuju ovaj nedostatak. To je ipak iscrpljujući, uzak put.
Kada smo stigli do planinarskog doma, čekalo nas je nešto izvanredno. Pogled na more. Ujutro je pogled bio još savršeniji, uz izlazak Sunca kada smo započeli pohod na tri vrha. Tiho jutro probudilo nas je u sobi punoj ljudi. U šest sati smo bili spremni za akciju. Još malo dalje i stiže osjećaj koji sam čekala cijeli život. Bila sam u oblacima. Tko želi biti u oblacima? Sada se samo opaža čisti kamen, ogroman osjećaj moći.
Dolazi trenutak kada put postaje tako klizav da se ne može prijeći drukčije nego stražnjicom. Vukući se dolje nailazi stotinu pitanja. Sjećanja na neki stari život gdje je sve zeleno. Zamišljam kako to sve izgleda pod snijegom. Nešto bijelo sjaji na susjednom kamenu. Da li je to snijeg? Ili samo bijeli kamen? Olimp nije osiguran kao Alpe, sve je prepušteno samokontroli. Naš vodič iz Makedonije (ne grčke Makedonije) planinario je Olimpom puno, puno puta pa njegove priče donose povjerenje. Da li sam spomenula našeg vodiča?
Ne može svatko preživjeti sva tri vrha, ja nisam mogla. Ja sam došla samo do prvog iliti Skale gdje se pogled na Mythikas raširio pred mojim očima. Vjetar je bio toliko jak i tko bi vjerovao da smo samo nekoliko koraka dolje (možda ne nekoliko ali ne puno) mogli uživati u kratkim rukavima? Tko bi rekao da smo bili u oblacima?
Sjedeći ovdje na Skali mogu čuti Zeusov glas. Uskoro će moji prijatelji sjediti na Njegovom prijestolju ravno na Mythikasu. Ili Mu je prijestolje dolje na planinarskom domu? Zašto i kako su Bogovi otišli skroz gore? Sjedim i shvaćam. Uzbuđenja i trnci mog života povučeni su stvaranjem pogleda iz bajke, naporima koji objašnjavaju to zašto.
Pomoć užeta bila je ključna za preživljavanje dugačkog puta do Mythikasa iako pogledom kratka udaljenost. To je zadivljujući vrh gdje na putu do tamo samo jedan pogrešan korak može pokvariti cijelu priču. Trideset ljudi u nizu izgledalo je kao vrijedni mravi iz daljine. Jedan sat je bio potreban da se prijeđe grubi Skolio i Mythikas. Zastava našeg planinarskog kluba i grčka zastava širili su slavu opstanka, slavu pobjede. Ne može svatko osvojiti Mythikas, ali osvojiti Olimp je zadatak koji treba biti na svačijoj listi.
U osvajanju Mythikasa pridružio nam se jedan Grk odnosno mojim prijateljima, ali i svima nama u busu samo do Litochora. Kada sam čula uzbudljive priče koje se odnose na njegov vlastiti posao, bila sam ljubomorna što nisam i sama išla do Mythikasa. Ako se jedan Grk posve sam može izložiti Mythikasu, kako ja ne mogu? Ipak nema veze, nije mi uopće žao. Olimp reže sva vaša očekivanja i stavlja vas u udobnost jedino u odnosu na sebe same.
Poštivanje i ljubav prema životu može okruniti pohod na Olimp. Nikakvo smeće se ne može tamo ostavljati. Osim vjetra i oblaka na vrhovima, vrijeme je sasvim toplo na 2000m gdje se nalazi planinarski dom. Postoji desetak planinarskih domova na Olimpu (koji su zimi zatvoreni) i 52 vrha. Putem kojim smo mi išli (najznačajnijim) postoji samo jedan planinarski dom. Kada sam planinarila jedno ljeto Velebitom u Hrvatskoj, bilo je podosta hladno ujutro. Na kraju našeg pohoda bili smo sretni jer nas je za oproštaj čekala jedna poslastica. Slap blizu Priona pokazao nam je još jedno lice Olimpa stoga smo sjeli na kamen, uživali u pogledu i povratku.
Sve u svemu
Kao ništa drugo Olimp mi je pokazao skrivene vrijednosti svetosti i jednostavnog, istinskog života. To je iskustvo koje skuplja sve oprečnosti života u jednoj riječi: poštivanje. Jedan jednostavni put može sačuvati toliko mudrosti u sebi samo zbog činjenice da slijedimo taj jedan put. Dva dana koje smo proveli tamo odražavaju tu jednostavnost koja je dovoljna.
Odgovori