Zašto sam odabrala Indiju? Zato što je toliko drukčija, posebna i godinama sam željela posjetiti ovo gnijezdo suprotnosti i povijesti. Indija vlada svojom duhovnošću koja je ukorijenjena u njezinom drevnom srcu, vegetarijanstvom koje se događa tako lako i šarolikom odjećom koja čini Indiju toliko posebnom.
Prirodne ljepote i arhitektura govore o Indiji kao o mjestu sa svojim posebnim zavodljivim šarmom. Čak su i neke biljke toliko jedinstvene za Indiju poput toliko ljekovitog neema što nas navodi na pitanje kako raste samoniklo svugdje diljem zemlje. Morate to sami iskusiti jer orginalnost je ta koja pomaže.
Kažu da Indija nije za svakoga, da ako preživiš Indiju možeš preživjeti svašta. Mnoštvo sam već preživjela pa stoga nisam ni očekivala ništa, jedino pitajući se kako toliko mnogo ljudi, posebno djevojaka putuju u Indiju sami. Ali kako? Možda je to samo cliché.
Kažu kako je moguće putovati u Indiju sam?
Uvijek sam željela imati društvo dok putujem ali to nije tako lako naći. Moji prijatelji također kažu kako se muče sa svojim željama i otkrićima gdje ići tako da je bolje ne ići nigdje. Lakše se osloniti na nekog drugog budući da se možemo opustiti jednostavno uživajući nečije društvo, otkrivati mjesta zajedno je puno zabavnije i lakše a to uključuje i fotografiranje. Čak i kada sam bila u hostelima i nisam mogla naći društvo za dnevne posjete, smetalo me je ići sama negdje dok ti radnici u hostelu kažu “Idi sama” ali čak i posvete svoje vrijeme da nađeš društvo ili da te zabave na svoj način. Putovanje vlakovima u Indiji zaslužuje posebnu pažnju kao i čuvanje torbe ispod odjeće. Iako lokalci te mogu samo gledati nevino kao da ti neće ništa. Ali odabravši sjedeće mjesto u vlaku dok smrznuti Prosinac zauzima tvoje mjesto dolaze ti ugodna iznenađenja. Dok se prozor stalno otvara, neki klinci su ga pokušali popraviti nudeći mi pomoć ako ju budem trebala i ostavivši mi deku koja mi je spasila noć, zapravo jednu drugu tanju su mi ostavili kad su odlazili iz vlaka. Djevojka koja se htjela slikati sa mnom u vlaku ili se čak zamijeniti za mjesto učinila je da se osjetim tako sigurnom čuvajući misao da Indija ima najtoplije srce njihovih ljudi.
Oh da, i slike. Svatko će vas pitati da se uslikate s njima našto ćete se zapitati što čine sa svim tim slikama. Pretpostavjam da je to samo reakcija kad vide strance. Zapravo, kad dobijete mnoštvo ovakvih pitanja počinje vas živcirati. Posebno sam to osjetila u Bengalu tijekom novogodišnjeg programa u “meditacijskom” selu.
Čak je i Taj Mahal bio jako maglovit tako da nisam mogla vidjeti ništa ali dojmovi susreta s ljudima mogu ponekad ostaviti veći utisak od Taj Mahala. Naravno, ne zaboravite osjećaj da ste ispred Taj Mahala, jednog i jedinstvenog.
Ljudi koji te zaustavljaju ispred svojih trgovina ili gdje god se zaustaviš je činjenica koja se ne viđa u zapadnom svijetu, ustvari nigdjeu svijetu. To je način da prihvatimo ne kao odgovor, ne samo za njih nego I za nas. Ljudi ponekad mogu biti iritantni sa svojim pitanjima, posebno kada je ono prvo “otkuda si” bez ikakvog uvoda. Ponekad žele samo pričati, da se osjećate prijateljski i takvi ih trenutci čine posebnima u tvojim očima. Ponekad ti žele prodati nešto ali ustvari to će biti stvari na kojima si jako zahvalan jer će ti spasiti život pod vrućim tropskim Suncem. Čak i u oblačenju ćeš morati naučiti se ponašati kao lokalac što će ti pomoći da lakše spakiraš torbu da ne bude prenatrpana.
Što se tiče pitanja “otkud si”, voljela bih da sam iz zemlje čiji je naziv mnogo lakše izgovoriti ili razumjeti kada ga izgovaraš. Poput Francuske ili Italije za koju svatko zna gdje je. Stoga sam odlučila ponekad reći da sam iz Francuske. Čak se osjećam tako umjesto da pričam cijelu povijest moje zemlje od Turaka nadalje. Čak i ako kro-ej-šia ponekad postaje susjed Rusiji prema mišljenjima ljudi. Ponekad smo pod pritiskom toga “otkud si”, zar ne?
Kažu da je Indija prljava i to je toliko istinito. Ali hosteli u kojima sam odsjedala su veoma čisti i ekipa se stvarno trudi da to održi. Čak i njihovo okruženje. Ono što sam primijetila je da ekološka osviještenost dovodi do vrijednost prljavštine jer ljudi nastavljaju bacati papire iz ruku, iz prozora vlaka ili auta.
Što se tiče varki, primijetila sam nešto čudno. U hostelu su mi rekli da će Uber do željezničke stanuce koštati 150 rupija a umjesto toga sam morala platiti više od 500 rupija. Čak i za Uber shvaćam da je jeftinija verzija taxi-ja ali to je previše. Čak i za vozača koji nije mogao pričati engleski, što možemo učiniti oko toga?
U lokalnim busevima gdje je potpuno previše ljudi, čak se i Indijke ponašaju bezbrižno stoga je na nama samima da se prvo pobrinemo o sebi. Tada nećemo biti izgubljeni, čak i ako se dogode loše stvari.
Što se tiče cijena, naravno Indija je jeftina ali ponekad hosteli drže zapadnjačke cijene. Čak i hrana, ali ponekad može biti poprilično jeftina. Znala sam raditi razne indijske slastice pa sam se pitala zašto ih ne mogu vidjeti u Indiji. Konačno, u Bengalu sam ih vidjela mnoštvo.
Nemojte se bojati ići u Indiji jer je jedna i jedinstvena. Čak i ako vas mogu živcirati putovanja vlakom i neugodnosti, uvijek idite za boljim rješenjem. Spavajući busevi i vlakovi su jedno od najvećih iznenađenja, čak i privatni busevi koji dolaze na vrijeme. Ono što nas čeka je čekanje u putničkoj agenciji.
Pitanje putovanja može biti za Indijce velika tajna, siromašne ljude koje sam susrela u bengalskom selu. Kako mogu kupiti avionsku kartu ili zašto bi bilo gdje išli ako se osjećaju usamljeno ali susreti sa toliko mnogo ljudi sa svih strana svijeta na jednom mjestu mogu donijeti rješenje. Učenje je rješenje, čak i ako nikad ne iskusimo ništa osim našeg vlastitog mjesta.
Učite od Indije i unesite ju u svakidašnji život.
Thank you so much for sharing!!