14.09.2020.
Priznajmo, lako je biti vegetarijanac kod kuće, čak i vegan. Ali što se događa tijekom putovanja ili čak dok radite izvan svog doma kao što sam ja u ribnjem restoranu? Izbor je poprilično ograničen za nekoga tko jede meso za svaki obrok što pridodaje nezdravim masnoćama i niskoj svijesti o stvarnim izvorima energije. Inspiracija također dolazi i od mojih prijateljica vegetarijanaca koje su radile u sličnim restoranima.
Izbor ponekad pada i na monotonu hranu.
Svatko ima drukčiji ukus ali priznajmo: uz toliko raznih vrsta mahunarki, salata, voća, orašarki i žitarica koje nisu na tolikom evolucijskom nivou kao životinje meso treba razmatrati kao zadnju opciju.
Ali ostavimo sa strane zašto i razmotrimo stvarnost današnjeg svijeta gdje je meso jedina opcija.
Čak i u Indoneziji koja je bogata tofuom, tempehom, kikirijima i klicama pravi primjer teče kao raj, čak i ako se ponekad preskoči na noćnim marketima gdje je meso jedini izbor.
Najjednostavniji način da se suprotstavimo mesu bio bi da pripremamo vlastitu hranu. Ako imate dostupnu kuhinju kao i vrijeme za pripremanje, pobjednici ste. Klasična hrana poput krumpira, riže ili špageta biti će prisutna na svakom mjestu ali vrijednost sadržaja bi navijala za cjelovito zrno ili integralnu rižu. Ponekad se možemo prilagoditi i na nezdravu hranu ali kako može naše zdravlje stalno?
Kombinacije krumpira i mrkve (obično sirove i naribane) uz paketiće sjemenki poput suncokreta, bundeva i slično bio bi moj najčešći izbor. Mrkva je sočna baš kao i cikla ali ponekad je potrebno lisnato povrće. Nešto poput blitve koja se često nalazi na meni-ima restorana ali ne i moga, zapravo povrće je bilo poprilično ograničeno- tikvice i jedino salate koje uključuju zelenu salatu, kupus, krastavce i paradajz. Kad ju kupujemo u trgovini, blitva ponekad dolazi oštećena stvarajući još više prepreka nama vegetarijancima.
Budući da u supermarketu u mjestu gdje sam radila nije bilo sojinih odrezaka ili tofua, odlučila sam ih kupiti u Poreču. Također sam kupila i slanutak, u konzervi i u vrećici tako da ga mogu brzo pripremiti. Kakogod, to je tradicionalna hrana juga Hrvatske tj. Dalmacije, možda ne tako stalna ali u kombinaciji s blitvom letjet ćete nebom.
Ono što mi je potrebno je neka tekuća hrana poput variva što čini ogromnu razliku u usporedbi sa krumpirom, rižom i tijestom. Sa sezonom bundeva sve je moguće.
Sada dolazi druga prepreka, luk mi ne čini dobro. Tolika je šteta da je sastojak gotovo svega.
Uz mnoštvo voća život je dovoljan. Posebno kad dođe lubenica. Imala sam sreće da su voće i povrće iz vrta. Moj vlastiti doručak bio je neupitan. Samo malo zobenih pahuljica, mješavina orašarki i grožđica, kokos i jogurt. Iznenađenje da ista paket muesli košta dvostruko skuplje u mom primorskom selu nego u samom gradu Poreču.
Pizza, pitate? To mi je omiljeno jelo kad ju sama pravim i lakko bih mogla biti veganka da nije pizze koja zamjenjuje mnogo tijekom putovanja, zar ne? Nisam ju imala doduše u restoranu.
Čak i ako bih mogla jesti samo orašarke i smokve, bila bih zadovoljna Nije pitanje preživljavanja nego najučinkovitije dijete. Danas je veggie život mnogo lakši nego prije 20 godina kad sam ja započela. Kakogod, uvijek sam naginjala zdravijoj hrani.
Uz kćerku mog šefa posao je bio mnogo lakši, a ona uvijek tako zaigrana i spremna pomoći gostima, zainteresirana što je što. Iako su hoteli obogaćeni boljim radnim uvjetima (što sam običavala), koronavirus je rekao svoje riječi.
Sve u svemu, imati vlastiti vrt je san. Biti veggie je mnogo više od odluke da se ne jede meso. To može biti način poštivanja života na najdubljoj razini, biti svjestan porijekla onoga što unosite u sebe.
Nastojite li živjeti uz ishranu baziranu na bilju i kako se nosite sa preprekama?
Odgovori