30.01.2020.
Istanbul nije nikad bio moj izbor destinacije budući da nisam osjećala da će biti mjesto koje bi mi ponudilo iznenađenja, oduševljenje i lakoću. Najočaravajuća činjenica je da ovaj grad leži na dva kontinenta, nekad najveće carstvo svijeta. Najznačajnije građevine su raspršene tako da je najučinkovitiji način razgleda grada putem brodske ture oko Bospora.
Sami centar izgleda tako monotono bez ikakve stilske arhitekture, sa zgradama koje sve izgledaju isto. Nije sve u arhitekturi, ali sve što sam mogla vidjeti jesu trgovine sa baklavama i lokumima, restorani s kebabom. Gdje je Istanbul u toj priči, gdje je njegova povijest? Istanbul, gdje si?
Bila sam smještena blizu Hagia Sophia-e i ulazak u priču Hagia Sophia-e me je oduševio. Iako iznutra, nije toliko izvanredna s elegantnom arhitekturom ali to je mjesto koje koje povezuje povijest, mjesto gdje sam mogla vidjeti jedno uz drugo Isusa i Kuran. Kao nigdje u svijetu, Hagia Sophia nije bila uređena životnim dekoracijama.
Ostale atrakcije se radije trebaju preskočiti zbog neudobnosti putovanja gdje trebate promijeniti barem dva busa. Jednostavno lutanje oko Hagia Sophia-e je poput odlaska u obližnju daleku četvrt Balat koju krase šarolike zgrade jer unutar nekoliko minuta možete upiti slast kreativnosti malih hostela. Iako netko dolazi baš zbog četvrti Balat.
Veoma simpatično je bilo otkriti kreativnost slatkiša- popularnih lokuma i baklava ali na kraju price- što ću raditi s toliko puno slatkiša? Doista su veoma ukusni, ali toliko puno šećera ne bi bilo za moje zdravlje. Samo kao iznenađenje, kupila bih koju kutiju koju bih podijelila s prijateljima, pokazala bih im gdje kultura živi. Upravo svaki restoran koji sam vidjela u blizini pršti ponudom kebaba koji za jednu vegetarijanku pokazuje put Bliskog Istoka. Tahini je još uvijek moj najomiljeniji sa cijenama kojima se divim ali ostaje samo na policama trgovina. Vrhunac je bio sok od nara kao i veoma jeftini kukuruz na svakom koraku i to na početku zime.
Taxim je četvrt gdje grad leži, kažu. Doduše, vidjela sam sam trgovine i kafiće, trgovine koje su sve izgledale jednako. Dekoracije su se izgubile u veličanstvenosti velikog grada. Ništa od ulične muzike ili slično? Gdje je duša grada? Udaljenost od Hagia Sophia-e traži koliko kozmičkih godina? Kao nigdje u svijetu, gdje su sculpture, ulični život i umjetnost?
Veliki Bazar, to je otkriće. Šarolike svjetiljke i tepisi, šaroliki opčinjavajući čajevi snolikih imena- sve pod jednim velikim krovom. Možete kušati sve vrste povijesnih slatkiša, neke vrste ljekovitih pića. Možete se izgubiti na ulicama fotogeničnih uspomena, u vlastitoj iluziji povijesti i umjetnosti, u zamišljanju savršeno uhvaćenog trenutka.
U svakom gradu otkriće parkova i vrtova pruža svježinu života, nešto izvanredno što otvara nove oči čak i na najobičnijim mjestima. Nešto toliko opuštajuće može dati nova krila, uvijek mi je drago vidjeti gdje leži bioraznolikost, originalnost botanike. Tako sam i naišla na park Emirgan gdje su pogledi na more u ravnoteži s dekorativnom komadima umjetnosti. Iako pomalo daleko, park je jednostavno dostupan s glavne ceste i busa. Nisam mogla ništa vidjeti u prosincu ali park postaje posebno vesela vožnja boja i cvjetnih skulptura počevši od travnja i festivala tulipana. Tada Istanbul cvjeta u moru cvijeća, ovaj veliki park dobiva oblik koji zaslužuje. U skrivenim kutcima nasuprot Hagia Sophia-e raspršio se Gulhane park koji je samo bezoblična slika Istanbula, mirni trenutak u prometu ljudi. Ništa poput gradskih parkova na koje sam navikla koji oduševljavaju poviješću i umjetničkom mudrošću.
Što reći o atmosferi grada? Nešto od drevnog carstva na raskrižju dvaju kontinenata ne gubi svoju moć, samo ne nosi svjetlo u pravome smjeru. Možemo reći da je jednostavno upoznati ljude ovdje jer su svi toliko otvoreni između čarolije drevnoga grada. Istanbul je prečica prema Bliskom Istoku, prema originalnosti uhvaćenoj u moderni život koja ne zna kako da izađe.
Odgovori